уторак, 20. октобар 2015.

Sve je pošlo naopačke za vrapce i mačke...

Divna jesen, divna kiša, divan vetar, divna mirisna hladnoća :)
Ko je spremio zimnicu na vreme i nabavio lepi mantil, taj je jedva čekao zahlađenje :)

Dobro, ne mora kiša baš puno da pada i ulice ne trebaju biti blatnjave, ali šta su to nego samo sitnice kad je vazduh svež a čovek zdrav!
Jedino se deca raduju svemu, pa i vetrovitom vremenu...




Sećate li se nekad tako popularne i rado pevane pesmice:
"sveee je poOšlo naOpačke za vraaapce i maaačke..."

U njoj je o jeseni rečeno sve najlepše što može biti! Evo je tu da nas podseti kako se smenjuju godišnja doba :)


PAŽNJA! PAŽNJA!
Velika jesenja rasprodaja!



Prodajemo suncobrane
- kupujemo kišobrane!



Prodajemo žuto lišće
- kupujemo pahuljice!



Prodajemo trotinete
— kupujemo sanke!

Kupujemo šubare
— prodajemo mašne!
                            mašna i šubara


Prodaćemo sokne
— kupićemo rukavice.


                          sokne i rukavice

Prodaćemo sejalice
— kupićemo grejalice.

                                    levo i slika desno


Prodaćemo sladoled

— popićemo čaj.



Jer:
Sve je pošlo strmoglavce
za ptice i cveće,
kad je sunce odustalo
na krov da nam sleće.

        Izvor slike

Kao da je žuto, ljuto,
kao da nas neće!

                 izvor slike

Napisao neponovljivi Duško Radović.

Ostaje vam samo da se opustite i uživate u svim vremenskim (ne)prilikama, jer uz poeziju i lepe slike je sve lepše i lakše.

Do sledećeg posta, 
sastavite par lepih slika uspomena,
Svetlana B.





четвртак, 17. септембар 2015.

Slike iz detinjstva - Marija Paskval

Svako od nas živi na slikama iz detinjstva.
Bukvalno.
Od prvih neartkulisanih vizuelizacija, preko prvih razumljivih slika do prvih zapamćenih kompozicija - počinje nadgradnja fotografskog pamćenja i estetskog ukusa.


U hiper produkciji slika, mas-medisjkom prostoru koji gotovo da nema više slova, deca odrastaju (pre)zasićena svetlucavim šarenilom i sve se stapa u jedno, tako da kada se i oči zatvore, nema mraka koji vodi u maštu nego kao da ostaje samo iscrpljenost hotimičnom i nehotimičnom vizuelnom pažnjom.
Zato je važnije nego ikad da roditelji preuzmu odgovornost za slike i uspomene svoje dece.
A knjige su tu najvažnija od svih važnih stvari.
Jer ko zna šta sve lepo može da se izrodi iz tih knjiga?



Ovim postom započinjem jednu temu o kojoj ću s vremena na vreme pisati da podsetim i dam ideju kako stare slike mogu (ili moraju?!) oplemeniti i savremena detinjstva.
Kao što je to slučaj sa knjigama koje je ilustrovala MARIJA PASKVAL


jedna od retkih fotografija Marije Paskval


Ako vam i nije poznato njeno ime, njene ilustracije sigurno jesu...


Da li se sad sećate gde ste viđali ove ilustracije?
Evo još male pomoći...


Setili ste se sigurno da ste imali "Bajke u slici" ili Grimove, Andersenove ilustrovane bajke ili biblioteku "Bubamara" ili biblioteku "Ljiljan" gde su svetski klasici poput Tolstoja, Šekspira, Dikensa prepričani i prilagođeni za decu uz predivne i skladne ilustracije tada vrlo omiljene Marije Paskval.

Da, bilo je tih 80tih dosta knjiga i izdanja divnih priča sa još lepšim slikama, i sve to uglavnom sa tvrdim koricama, do zadnjeg centimetra hartije lepo grafički rešeno i popunjeno.

To su bila vremena kada su dečije knjige štampane s namerom da se mnogo puta pročitaju od početka do kraja i ostave u nasleđe...

Kada sam ja tih 80tih bila mala, imala sam par knjiga iz edicije BUBA MARA. I mada nisam imala svoj ŽUTI ni PLAVI komplet bajki, s vremena na vreme sam ih pozajmljivala od drugarica.

Ali imala sam svoju Džejn Ejr buntovnicu bezbroj puta pročitanu i da, hm, pa nisu samo slike važne za odrastanje, važan je i tekst :)

Zato sam nedeljama pratila na Limundu i Kupindu komplete i pojedinačne knjige sa ilustracijama ove neverovatno talentovane žene.
Aktivirala sam opciju PODSETNIK koja mi je omogućila da sa minimalno vremena potrošenog na pretragu budem u toku sa svim ponudama na nekoliko ključnih reči kao što su "bajke u slici" i"Marija Paskval"
Možete se uveriti da knjige i nisu tako jeftine. Kvalitet i raritet se plaća...

E zato je Limundo jedna divna stvar gde može da vam se desi ovako nešto:



Bilo je to uzbudljivo licitiranje do poslednje sekunde i posrećilo mi se :))))))))))))))
Knjige su stigle, upitanju je drugo izdanje iz 1984 godine, štampano na ćirilici, odlično očuvane s obzirom na godine.


Mada komplet nije potpun, moja sreća što će moje dete odrastati uz ovako nešto vredno jeste potpuna.

Najlepše sa ovim malim knjigama je što u detaljima prati doba u kojem je priča pisana. O ovim slikama može dosta da se govori sa detetom pred spavanje :)

Ako ste pažljivi posmatrač, videćete da odeća aritokratije ima bar nekoliko odlika nacije iz koje potiče, što o samoj ilustratorki govori da je bila vrlo obrazovana i pažljivo spremala svaki crtež..


...iako su linije njenih crteža nekako mekane, vazdušaste i deluju lako.




Kada se bliži kraj priče koju je oslikala Marija Paskval - ilustracije su sve lepše i lepše!
A kad dođe ono happy end, "živeli su srećno do kraja života" tada ilustracije pokazuju prelepe, skladne parove.


Toliko detalja ali nekako neopterećujuće za oko, svedeno ali ne minimalistički, romantično ali ne naivno, baš onako kako treba da bude - savršeno do kraja života.


Do sledećeg posta, sastavite nekoliko lepih slika dečijih uspomena,
Svetlana B.

недеља, 13. септембар 2015.

Slike sa slatkim mirisom

Nekada daaaavno, dok je svet bujao od mirisa, ukusa i boja, slikari su imali nepresušne teme.


Čini se kako danas inspiracija ni za šta ne dolazi tako lako.
A naročito ne ako se želi predstaviti nešto Dobro i/ili Lepo.
O tome da li Umetnik današnjice vodi računa kakvu poruku ostavlja Čovečanstvu i Posmatraču, mogli bi malo porazmisliti.
No, možda i ne bi imali šta tu dugo da pričamo.
Osim što se o ukusima ne vredi raspravljati, nema smisla ni porediti epohe koje se ne graniče.
Ali ipak.. Neke teme su iste i u različitim epohama, kao što je to slučaj sa mrtvom prirodom.


Ovaj slikarski motiv, koji je opstajao kroz vekove, po svoj prilici vodi poreklo iz drevnog sveta, Grčke i Rima. To su bile civilizacije kojima je život i slavljenje života bilo u srži postojanja pa su i motivi mrtve prirode bili sveži, živahni. Motivi blagostanja češće su bili slikani fresko tehnikom u zanatskim radnjama, za razliku od mozaika koji su bili rasprostranjeniji među aristokratijom.


Slika iz Pompeje

Voće izgleda tako sveže, predivno, kao da je maločas ubrano! Dakle, neke vrste voćki se nisu promenile do današnjeg dana!

Da, dobro ste primetili da je na slici iz Pompeje, staroj skoro 2000 godina duboka staklena posuda za voće... Evo još jedna, poznatija slika staklene posude:


Slika iz vile Boskoralije, Pompeji

Istražujući drevne slike, možemo videti više od onoga što nam je pred očima, te je tako za mene bilo pravo malo revolucionarno otkriće da saznam da je i drevni svet imao staklo! 
(Da li smo mi išta sem plastike i najlona izumeli u Novom svetu?!)

Nakon Srednjeg veka, mrtva priroda kao motiv, ovog puta na slikarskim platnima se uvodi ponovo u doba renesanse da bi u baroku doživela svoj puni zamah. 
Najzaslužniji za procvat ovog motiva kao i za najveće domete umetničke vrednosti ovog žanra je zaslužna flamanska porodica Brojgel, čije čak tri generacije se bave slikarstvom i to izuzetno uspešno.

Abraham Brojgel, druga polovina XVII veka

Kod Brojgela je voće svetlo, realistično i sa većom preciznošću može se videti kakve su vrste voća postojale u tom dobu. 
Osim voća i povrća, široko rasprostranjen motiv mrtve prirode je i cveće.

Jan Brojgel II, pre 1630

Postoji još mnoštvo drugih motiva i kompozicija sa sklupturama, portretima, kuhinjskim posuđem, keramikom, muzičkim instrumentima, viteškim oklopima, nakitom, knjigama..


Abraham Brojgel, oko 1660 godine

Ipak se najčešće dešava da na jednoj kompoziciji ima više različitih "spojivih" i "ne spojivih" predmeta. Tu počinje alegorija, koja se od baroka razvijala mada je upravo u baroku dobila svoje puno značenje i visoke domete.


Ako ste se odmah zapitali šta će vatreno oružje na ovoj slici, onda ste na tragu alegorije. Što više posmatrate položaj svih detalja i promišljate simboliku svakog od njih, kad uočite šta je iznad, šta je ispod tada ćete naići na više poruka i pouka nego što vam se na prvi pogled učinilo!
Kada jednom uronite u dubine alegorije i simbolzma, došli ste na tlo alhemije. Prema ovom izvoru, na slici dole može se zaključiti o ličnom seksualnom opredeljenju italijanskog slikara Karavađa...

Karavađo, XVI vek

Pojedine kompozicije su vrlo složene i treba im posvetiti vreme. Kako iz slika učimo, tako o njima treba da učimo da bi postigli što je moguće bliže razumevanje sveta koji se prostire od platna na stranu suprotno od nas.

Karlo Manieri, slika "Prunkstillleben" oko 1700.god


Ako bi slike posmatrali kao prozor u naše želje ili neki način da kroz fizičku predstavu privučemo ono što želimo, sanjamo i volimo, onda bi svako od nas imao viđenje svoje kompozicije slike.

Nikolai Šurigin, hiper realizam mrtva priroda

Jedno je sigurno, slike sa slatkim mirisom lako nam oplemene dušu i podsete na život u svojoj esenciji.  Treba ih imati što više :)

Rafael Romero Baros


Iako je možda naivno očekivati da će nam nešto doći samo zato što je predstava toga vizualizovana, niko nam ne brani da sanjamo.



Ovde na Kupindu možete pronaći slike sa mirisom za svačiji džep.

Do sledećeg posta, sastavite par slika lepih, mirisnih uspomena :)
Svetlana B.

субота, 5. септембар 2015.

Jeste li za kafu?

Kafa...
Šta ima tu da se piše?!

90% punoletnog stanovništva sa naših prostora pije neku vrstu kafe!
Kafa se PODRAZUMEVA.

Hajde, odmah jedna da se skuva :) jer tek sa mirisom kafe pored ekrana ima smisla čitati o kafi.



Što se biologije tiče, kafa je visoki žbun koji daje male crvene bobice. U svakoj bobici se nalaze po dva zrna okrenuta jedno prema drugom, kao kod oraha.

...ko se seća školskih herbarijuma?


Sve vrste kafe potiču od jedne biljke! 
Da, domaća, espreso, kapućino, makijato, irska kafa, sve je to poteklo od iste biljke kafe, uglavnom vrste arabika.

U čemu je dakle tajna da postoji nekoliko stotina različitih vrsta napitaka kafe?



Od momenta branja, pa preko sušenja i mlevenja, sve do naročite tehnologije pripreme napitka, svaka kafa ima svoju priču, istoriju i način konzumacije.

Prosto se može reći da postoji kultura kafe. Voleli je ili ne voleli, pili je u ovom ili onom obliku, da li smatrali da je dobra ili loša po zdravlje, kafa je nezaobilazna za početak, a često i za kraj.


...za neke je obavezna jutarnja, a za neke večernja kafa...

Ipak, 70% ljudi na svetu pije kafu ujutru...


Za neke žene, naročito one koje ne odlaze na posao je jutarnja kafa jedini dnevni odmor koje imaju.




Kafa je karika koja veže davnu prošlost sa sadašnjim trenutkom i zato je sa mirisom kafe najlakše uploviti u vintaž svet, kada je sve imalo svoj strogi red i kada su bila ogromna radovanja malim stvarima...





Nekada se kuvanje kafe smatralo vrlo važnim umećem, koje se učilo od malih nogu...


..a "diplomiranje kafe" je bila rečenica: "Kafa je odlična, e sad možeš da se udaš!"






Najvažnije su ipak kafe sa prijateljicama. 
Kafa je povod.
Kafa je način.
Kafa je sredstvo
..sve zavisi da li uz kafu više slušate ili više pričate :)




Možda Vi i Vaša najbolja prijateljica ne pijete istu vrstu kafe, ali zajednički jezik se uvek nađe :)
Postoje ljudi koji insistiraju na tačno određenoj vrsti i načinu pripreme, a postoje i oni koji vole da eksperimentišu, improvizuju i otkrivaju nove ukuse.
Ne samo da možemo da pričamo o kafi, nego i kafa može da govori o nama!



Za mene je kafa uvek nešto romantično. Zato su najromantičnija mesta na svetu i poznata po kafi :)

Da li je lepša kafa u Italiji?


ili u Parizu?


Sve četiri sličice koje su odlične za dekupaž podmetače možete kupiti na Kupindu
(ili klikom na link: http://bit.ly/1UtBuWI )

Do sledećeg posta, sastavite par lepih slika uspomena :)
Svetlana B.